Životna lekcija koja košta (samo) 0,20 lp

Životna lekcija koja košta (samo) 0,20 lp

 

Danas, već sveprisutni Facebook, mi je poslužio sjećanje (memories) od prije 3 godine. I, vratio mi se film točno na taj dan. Volim slike jer ne samo da zaustave osmijeh, jer doista se sjećam svakog detalja tog trenutka, što je prethodilo tom osmijehu ili tužnom izrazu lica.

Da se vratim na današnji dan prije 3 godine. Svi ćemo se sjetiti da je bilo snijega da smo bili zatrpani. Svi su objavljivali na Facebooku slike, kako su auti zatrpani, sniježne anđele, kako pada snijeg, a ja, ja sam objavila ovu sliku, kako sam u skijaškom odlijelu do struka u snijegu na Mirogoju. Tekst koji je pratio sliku, bio je: A woman has to do, what a woman has to do J!

Što sam radila baš u tom trenu na Mirogoju?

Klijentica je bila operirana, a na taj dan bila je godišnjica smrti njene mame. Zamolila me iz bolničkog kreveta da je ovo prva godina da neće biti cvijeće na grobu, da li mogu u njeno ime ostaviti cvijeće i zapaliti svijeću.

Kako reći NE, kako reći ali sve je zatrpano snijegom, kako reći i pritom sudjelovati u procesu da na tom grobu neće biti cvijeće?

Naravno – ja u svom poznatom stilu odmah sam prihvatila i našla sam način. Sjećam se kako sam, iako žmirečki znala naći taj grob, snijegom zatrpane grobove čistila ne bi li našla onaj pravi. Kako sam se smrzla, kako sam bila mokra, kako sam putem do tamo imala skoro 3 prometne.

Međutim, našli sam grob, počistili, postavili svijeću i cvijeće i donijeli smiraj klijentici, a osjećaj u meni – fantastičan, onaj ljudski, topao, ISKREN.

Danas 3 godine nakon toga, aktualna sam Mikropoduzetnica godine, za oba businessa, Putujbolje  i Čuvar sjećanja

Da li sam tog dana znala da ću biti nakon tri godine Mikropoduzetnica godine? Da li mi je tada titula bila nit vodilja?

NE i NE.

Znala sam sljedeće: život me proveo kroz mnogo testova, jako puno, ali pravo pitanje jest, zašto sam prihvatila otići u toj oluji? Što je to što je život u meni stvorio da sam odmah rekla DA, da nisam rekla: budem prvom prilikom čim se snijeg otopi?

Odgovor jest 0,20 lp. Da, upravo to, 0,20 lp.

Kako to? 1998. sam se doselila u Hrvatsku, tada je bilo izazovno svima da rade i žive, a kamoli jednoj strankinji. Zakon nije predviđao da stranci mogu i smiju raditi. Bilo je teško, izazovno je malo reći, bilo je prokleto teško. Bili na jednoj plaći i krenula sam jedan dan kupiti kruh i shvatila da mi fali 0,20 lp. Svi imamo negdje lipe po stanu, džepovima, raznim kutevima, e dragi moji, ja ih nisam imala. Tražila, pretražila sve i nisam našla. Krenula sam kupiti kruh u nadi da ću možda na podu do pekarne naći…nisam našla. Sjećam se kao da je bilo danas, trenutak u kojem sam koračala i tražila 0,20 lipa. Tog trena istinski je prošla u meni misao: „Bože dragi, ako moram proživjeti ovaj trenutak da mi u životu bude bolje, preživjeti ću još 10 puta gore, sve ću izdržati“

Slika u fizičkom smislu ne postoji s mojim izrazom lica, ali itekako postoji u mojoj glavi, itekako je se sjetim svakog dana, i zahvaljujem na tom trenu iznova svaki dan.

Jesam – izdržala sam, oslanjala sam se na svoj rad, nisam posuđivala, nisam kukala svojoj obitelji, dapače možda sada kada čitaju će biti prvi put da saznaju za ovo, ali znala sam duboko u sebi da zaslužujem više, znala sam da želim, i još važnije, da mogu više.

Znala sam da moram JA prelomiti u sebi mnogo uvjerenja i krenuti i to bolje sutra.

Nešto godina nakon tog dana, znam da na koji god test me život stavio, da ću preživjeti, da imam sposobnost izroniti glavu iznad površine vode, ma koliko god me struje vukle dole. Jednostavno, strah nije opcija, sve sam prošla, i gubitke i dobitke, a sve (samo) za 0,20 lipa.

Zbog tih 0,20 lipa, danas sam ponosna nositeljica titule Mikropoduzetnica godine, zbog 0,20 lipa cijenim rad, svoj i tuđi, zbog 0,20 lipa ne potcjenjujem niti jedan posao, zbog 0,20 lipa danas znam nagraditi sebe i svoje najmilije, i još bitnije, znam da svaki uloženi trud kad – tad će uroditi plodom, zbog 0,20 lipa vidim u svakoj prilici upravo to, priliku a ne prepreku.

U kojoj školi nas nauče ovome?

I, onda živote, što mi imaš još za isporučiti kad sam sve prošla? Spremna sam, naučila sam najskuplju lekciju za (samo) 0,20 lipa.