Životna lekcija koja košta (samo) 0,20 lp

Mirogoj_snijeg

Životna lekcija koja košta (samo) 0,20 lp

 

Danas, već sveprisutni Facebook, mi je poslužio sjećanje (memories) od prije 3 godine. I, vratio mi se film točno na taj dan. Volim slike jer ne samo da zaustave osmijeh, jer doista se sjećam svakog detalja tog trenutka, što je prethodilo tom osmijehu ili tužnom izrazu lica.

Da se vratim na današnji dan prije 3 godine. Svi ćemo se sjetiti da je bilo snijega da smo bili zatrpani. Svi su objavljivali na Facebooku slike, kako su auti zatrpani, sniježne anđele, kako pada snijeg, a ja, ja sam objavila ovu sliku, kako sam u skijaškom odlijelu do struka u snijegu na Mirogoju. Tekst koji je pratio sliku, bio je: A woman has to do, what a woman has to do J!

Što sam radila baš u tom trenu na Mirogoju?

Klijentica je bila operirana, a na taj dan bila je godišnjica smrti njene mame. Zamolila me iz bolničkog kreveta da je ovo prva godina da neće biti cvijeće na grobu, da li mogu u njeno ime ostaviti cvijeće i zapaliti svijeću.

Kako reći NE, kako reći ali sve je zatrpano snijegom, kako reći i pritom sudjelovati u procesu da na tom grobu neće biti cvijeće?

Naravno – ja u svom poznatom stilu odmah sam prihvatila i našla sam način. Sjećam se kako sam, iako žmirečki znala naći taj grob, snijegom zatrpane grobove čistila ne bi li našla onaj pravi. Kako sam se smrzla, kako sam bila mokra, kako sam putem do tamo imala skoro 3 prometne.

Međutim, našli sam grob, počistili, postavili svijeću i cvijeće i donijeli smiraj klijentici, a osjećaj u meni – fantastičan, onaj ljudski, topao, ISKREN.

Danas 3 godine nakon toga, aktualna sam Mikropoduzetnica godine, za oba businessa, Putujbolje  i Čuvar sjećanja

Da li sam tog dana znala da ću biti nakon tri godine Mikropoduzetnica godine? Da li mi je tada titula bila nit vodilja?

NE i NE.

Znala sam sljedeće: život me proveo kroz mnogo testova, jako puno, ali pravo pitanje jest, zašto sam prihvatila otići u toj oluji? Što je to što je život u meni stvorio da sam odmah rekla DA, da nisam rekla: budem prvom prilikom čim se snijeg otopi?

Odgovor jest 0,20 lp. Da, upravo to, 0,20 lp.

Kako to? 1998. sam se doselila u Hrvatsku, tada je bilo izazovno svima da rade i žive, a kamoli jednoj strankinji. Zakon nije predviđao da stranci mogu i smiju raditi. Bilo je teško, izazovno je malo reći, bilo je prokleto teško. Bili na jednoj plaći i krenula sam jedan dan kupiti kruh i shvatila da mi fali 0,20 lp. Svi imamo negdje lipe po stanu, džepovima, raznim kutevima, e dragi moji, ja ih nisam imala. Tražila, pretražila sve i nisam našla. Krenula sam kupiti kruh u nadi da ću možda na podu do pekarne naći…nisam našla. Sjećam se kao da je bilo danas, trenutak u kojem sam koračala i tražila 0,20 lipa. Tog trena istinski je prošla u meni misao: „Bože dragi, ako moram proživjeti ovaj trenutak da mi u životu bude bolje, preživjeti ću još 10 puta gore, sve ću izdržati“

Slika u fizičkom smislu ne postoji s mojim izrazom lica, ali itekako postoji u mojoj glavi, itekako je se sjetim svakog dana, i zahvaljujem na tom trenu iznova svaki dan.

Jesam – izdržala sam, oslanjala sam se na svoj rad, nisam posuđivala, nisam kukala svojoj obitelji, dapače možda sada kada čitaju će biti prvi put da saznaju za ovo, ali znala sam duboko u sebi da zaslužujem više, znala sam da želim, i još važnije, da mogu više.

Znala sam da moram JA prelomiti u sebi mnogo uvjerenja i krenuti i to bolje sutra.

Nešto godina nakon tog dana, znam da na koji god test me život stavio, da ću preživjeti, da imam sposobnost izroniti glavu iznad površine vode, ma koliko god me struje vukle dole. Jednostavno, strah nije opcija, sve sam prošla, i gubitke i dobitke, a sve (samo) za 0,20 lipa.

Zbog tih 0,20 lipa, danas sam ponosna nositeljica titule Mikropoduzetnica godine, zbog 0,20 lipa cijenim rad, svoj i tuđi, zbog 0,20 lipa ne potcjenjujem niti jedan posao, zbog 0,20 lipa danas znam nagraditi sebe i svoje najmilije, i još bitnije, znam da svaki uloženi trud kad – tad će uroditi plodom, zbog 0,20 lipa vidim u svakoj prilici upravo to, priliku a ne prepreku.

U kojoj školi nas nauče ovome?

I, onda živote, što mi imaš još za isporučiti kad sam sve prošla? Spremna sam, naučila sam najskuplju lekciju za (samo) 0,20 lipa.

 

 

 

 

 

 

Ljubav ne traži razlog postojanja, ljubav JEST razlog za postojanje.

Ljubav JEST razlog za postojanje

Dok gledam svoj BOR, shvaćam kako je više od simbola perioda u godini. Tri slova kada se nalaze u konstrukciji drugih riječi, daju sasvim novu težinu, smisao i značenje.
BOR, razBORitost, BORosane, BORba, BORbenost, naBORano, elaBORat….nabrajam tako i zaustavljam se do riječi izBOR.

Što znači imati izBORa?

U prvi mah čini se tolika sloboda, mogućnosti na dlanu i osjećaj kontrole. Kako je to samo divno, imati kontrolu, da svijet, ljudi i odnosi koje nas okružuju kako baš mi želimo! Da li je to tako? Ne, nije i ponekad Bogu hvala da nije.

Biram sreću, a ponekad sam tužna, biram smijeh, a ponekad mi se plače, biram ljubav, a ponekad osjećam izostanak ljubavi, biram iskrenost, a najiskrenije je biti neiskren, biram poslušnost a ponekad neposluh je ispravniji, biram moral, a ponekad se pitam što je to moral, biram prijateljstvo, a ponekad mi se dogodi neprijatelj, biram stabilnost a ponekad mi se dogodi nestabilnost, biram uspjeh a događa mi se neuspjeh, biram zdravlje a ponekad tijelo je bolesno….

I, kako onda osjećati da imamo izBORa, kada naočigled nam se događaju suprotnosti od onog što smo izabrali?

Prirodno stanje i (osnovna) potreba svakog od nas jest da voli i biti voljen. Kako onda se često kaže da ljubav boli? Ljubav ne boli, boli izostanak ljubavi.

Ljubav ne poznaje godine, vrijeme i kontekst. Ljubav je svevremenska, svepristutna i multidimenzionalna i nije (uvijek) dvosmjerna.

Ljubav ne traži razlog postojanja, ljubav JEST razlog za postojanje.

Izabrati ljubav samo kada može biti uzvraćena i dvosmjerna, pomalo je sebično. To bi značilo da nismo u stanju voljeti npr kada voljeni više nisu s nama, a ipak, svatko od nas ima nekoga tko je na fizičkoj razini izgubio nekoga, a ipak volimo ih, usudim se reći u čišćem obliku i na ispravniji način, onaj bezuvjetni i bez očekivanja.

Ljubav je zakinuta što nema više riječi koje opisuju razna stanja ljubavi, kao što eskimi imaju više od 50 naziva za snijeg.

Dok ne izmislimo još barem 49 drugih riječi za razna stanja ljubavi, moramo koristiti riječ ljubav u govoru, ali što je govor? Tek samo 7%, one vibracije, energetski valovi, način na koji se odnosimo prema djeci, roditeljima, sestrama, braćama, supružnicima, partnerima, ženama, muževima, prijateljima, poslovnim suradnicima, kolegama pritom nebitno da li smo neke od njih izgubili na fizičkoj razini, što nisu više s nama….definira koliko smo u stanju voljeti.

Biram svjesno biti u stanju voljeti 100%, biram pružiti ljubav iako možda neće biti uzvraćena u obliku koji nam tog trena odgovara, biram s ljubavlju se odnositi prema svim odnosima u kojima jesam, neovisno da li mali i većinski dio, biram biti ljubav.

Kako onda zaključiti da nemamo izBORa, kada doista imamo? Izaberite ljubav i volite svoj izbor.